Zašto je psihološka podrška ženama obolelim od karcinoma dojke i članovima njihovih porodica od izuzetnog je značaja i kakvu ulogu ima u podršci i lečenju pacijentkinja neka su od pitanja na koja u tekstu odgovaramo.

 

Kada zdrava, odrasla osoba, koja je upravo završila sve sistematske preglede sa odličnim rezultatima, koja ima savršeno sređen i stabilan kako privatni, porodični, tako i poslovni život, samo čita sledeće termine: sumnjičavost na karcinom dojke, pozitivna porodična anamneza, strah od dijanostičkih pregleda zbog eventualne potvrde dijagnoze, pa dalje dijagnostičke procedure (jedna, druga, treća, itd.), iščekivanje rezultata, potvrda dijagnoze, sve terapijske procedure (hirurške intervencije, od minorne do mastektomije, hemioterapija, zračenja, i sl.), duga rehabilitacija, povratak porodici, prijateljima, poslu, obavezama, svakodnevnom stresu…

I na sve to povremeni ili stalni „crvić“ u glavi koji pita:  „Da li će se vratiti? Da li će biti gore? Da li će se proširiti?“, ta osoba sa početka priče ne može a da ne oseti žmarce, neprijatnost, uzemirenost, strah.

Zamislite sada  ženu (majku, sestru, prijateljicu, kćerku) koja zaista kroz navedene faze (ali još intenzivnije) i prolazi. Bolno iskustvo. Novo, a bolno iskustvo, kako za pacijentkinje tako i za njihove najmilije. I niko iz tog iskustva ne izađe isti.

Psihološka podrška ženama obolelim od karcinoma dojke i članovima njihovih porodica, u svim gore navedenim fazama, od izuzetnog je značaja. I, iako ima centralnu ulogu u podršci pacijentkinjama, da se lakše suoče sa problemom/problemima koji nastaju, idealno bi bilo kada bi bilo moguće omogućiti sinhronizovan rad multidisciplinarnog tima koji svakodnevno i radi sa pacijentkinjama (lekari, medicinske sestre, dijetetičari, psiholozi, psihoterapeuti).

Termini poput „ostati s pacijentkinjom u tom polju“, „podržati je u tom polju“, „osetiti emocije poput tuge, straha, besa… i podeliti ih sa njom“ termini su kojih se drži u svom radu geštalt psihoterapija. Raditi individualno ili u paru ili raditi sa grupom za podršku potpuno je svejedno. Bitno je da se pacijentkinji olakša to teško putovanje, a na pacijentkinji je da odabere kako će se to i realizovati (individualno, u paru, u grupi).

 

Attachment